Naime, predulaz Skenderpašine džamije u Šćipama već duže vrijeme pomalo prokišnjava. Obzirom da u našoj državi takve stvari mogu čekati, i taj problem se stavio na čekanje. Svojevremeno je Slavko Jurić, prolazio kroz Šćipe, i obećao imamu da će riješiti problem nekom vrstom smjese koju će donijeti iz Austrije, gdje je tada radio.
Slavko je iz Jurića, negdje između Prozora i Šćipa. Slavko se penzionisao i trenutno živi u Prozoru.
Nije zaboravio obećanje i danas je predulaz džamije saniran.
Sa Slavkom je na krovu džamije bio i njegov sin Branko, inače svećenik na službi u Vatikanu. Ovim  dobrim djelom Slavko i njegov sin pokazali su da se ljudi ne dijele, i da mir i zajedništvo na kraju ipak pobjede. Vjera i nacija nikada ne treba biti "podjela", važno je raditi i sarađivati.
I tako, Jurići održaše riječ i pokazaše da je ova lijepa zemlja oduvijek imala, i uz Božiju pomoć, imaće dobre ljude, bez obzira na vjeru i naciju.
Živjeti i raditi moramo svi, i što prije mi, kao "običan narod" to shvatimo, i prihvatimo svima će biti lakše, samim tim i bolje.
Hvala Slavku i njegovom sinu, svećeniku Branku.
Bog vas nagradio i dobro vam dao!